Странице

среда, 9. март 2016.

Ego, duša, telo i butoh



Esencija butoh leži u unutrašnjem stanju izvođača. Naime krucijalno je postići međustanje (polu transno stanje) kako bi se istraživala unutrašnja tama (dubina naše duše, podsvesti). Iz tog istraživanja nastaje pokret, odnosno butoh. Da bi smo lako ušli u to među stanje moramo isključiti svoj ego, i tako zaroniti u skrivene delove duše. Isključivanje ega je jedinstveno putovanje. Sve tehnike fizičke, meditativne, psihičke, konceptualne u butoh se baziraju na postizanju ovog međustanja i isključivanja ega.

Ego je latinska reč koja znači „Ja“, jastvo, svest – sve što znamo, vidimo, sve što smo naučili, sve što je deo skeptičnog i površnog saznanja. Kada tu barijeru isključimo, sposobni smo da svet posmatramo drugim očima, sposobni smo da rezonujemo snagu i energije različitih dimenzija. To je prvi i osnovni korak u butoh stvaranju.



Ego predstavlja slepo samoljublje, oblikovano od strane društvenih normi i duboko ukorenjeno u DNK čoveka kroz generacije odvajanja od čiste prirode. Ego predstavlja sve barijere, zone komfora, naše strahove, ali i gordost, pohlepnost, samoživost, nesposobnost da vidimo „širu sliku sveta“. Zamislite da se oslobodite svega toga? Sama pomisao stvara strah – pomislite, pa ne želim svega da se odreknem, i to je ego! No, ne znači da su svi butoh izvođači uzvišena prosvetljena bića – već nasuprot tome, svesno rade na oslobađanju i znaju kako da isključe taj ego kad je potrebno.

Da bismo igrali butoh moramo isključiti ego. Isključite ego! Pustite da poput vode isteče iz vaše glave, kroz vaše telo i noge u zemlju. Samo tada možete rezonovati sa celim svetom. Ovo je esencijalna stvar. Ovde sve počinje. Ego ne može da rezonuje. Ego je vezan iluzijom da sam ja ja, a da si ti ti. On je zatvorenik predrasude o separaciji. Ali kada zaustavite ego, i slušate tamu svog tela, možete čuti rezonancu između vašeg podtela i drugih oblika života ili drugih svetova.

Ključ za otvaranje kompletnog potencijala naše duše, odnosno kreativne podsvesti leži u pronalasku naših pod tela. Podtelo je naše telo u butoh, telo u koje se transformišemo da bismo plesali ovaj ples iz dubina. Tih tela imamo više, svi su stanovnici naše unutrašnje tame. Kada spojimo svoju podsvest sa svojim fizičkim telom, tada se naša kreativnost ispoljava do vrhunca. Ova metoda podtela te vodi da otvoriš 8 kanala – vizuelni, slušni, telesni, kanal pokreta, osećanja, ljudskih odnosa, svesnosti sveta = samosvesti i misli.

Psiholozi i filozofi često greše da mogu lečiti podsvest pomoću misli i mozga. Niko u tome do sada nije uspeo da zaviri direktno u podsvest tako transparentno. Postaje vidljivo tek kada se podsvest spoji sa telom i u kanalu pokreta postane podtelo.
Možemo posmatrati pokret podsvesti na našem podtelu. Moramo naučiti kako da se krećemo otvarajući sve kanale ako želimo da otvorimo svoju podsvesnu kreativnost. A sve ovo čini esenciju metoda butoh umetnosti.



U svakom performansu uvodni deo čini proces ulaska u ovo međustanje. Momenat kada smo prešli tu granicu, podtelo i naša kreativna podsvest kreće da se ispoljava, vodeći nas na putovanje između svetova. Kako taj momenat pronalazi interesantan tajming? Naše podtelo nije vezano za površne stereotipe ovog sveta kao što je svest, odnosno ego. Naša svest je vezana za stereotipe poput dualizma (muško žensko, dobro loše, crno belo, snaga i slabost, sporo brzo). Svesno rasuđivanje je veoma ograničeno. No, naše podtelo je kompleno slobodno od svih stereotipa i granica, tako je sposobno da nađe najbolje vreme da se ispolji. Kada počnu interesantni pokreti da se ispoljavaju, kao pokreti koji nisu sa ove planete, pokreti koji izlaze iz našeg podtela, to je znak da si zaronio u međustanje.

Kada smo isključili ego i ušli u to među stanje mi boravimo u dubinama unutrašnje tame. Naše oči se menjaju, pogled se transformiše u pogled drugog sveta. Nekada je sama priroda učinila da je pogled kakav imamo ustvari pogled iz druge dimenzije. To se ispoljava kroz povećanu ili suženu dioptriju. Mi to tretiramo nošenjem naočara. No kada počinjemo trening moramo skinuti naočare i opustiti pogled i pogledati svet unutrašnjim očima. Oči su nosioc našeg ega. Samo ako opustimo pogled videćemo čarobne svetove unutrašnje tame. Zatim se naše telo menja, u telo nove estetike.
Društvo nam postavlja određene norme u izgledu – paralelna pozicija nogu, prava kičma, ravan stomak, ispravan hod, nasmejano lice... Kada iskačemo iz tih normi, često nas ispravljaju – hodaj pravo, ne pravi grimase, ispravi noge... Ako smo se malo ugojili ne valja, ako smo previše mršavi ne valja, ako smo ušli u određene godine, ne možemo da plešemo. Sve ovo ne postoji u butoh. Telo kakvo nam je dato je savršeno. Butoh se ne trudi da ga promeni već takvo kakvo je treba koristiti da bi smo plesali. Ako nam se naš stomak ne sviđa trebamo plesati sa stomakom. Fokus na nesavršenost će u onom međustanju učiniti savršenim. Zapamtite naše podtelo nema iste granice kao naša svest odnosno ego. Strah od nesavršenosti je odlika ega. Svi smo lepi takvi kakvi smo. Odnosno ovo smo mi!

Prvo treba osvestiti svoje telo. Osećamo svaki detalj, dišemo čitavom površinom. Tek onda rušimo granice ega. Najzad zakoračili smo u svet unutrašnje tame – beskonačni unutrašnji univerzum, identičan kao kosmos izvan nas. Kao što je gore tako je i dole. Milione i milione stanovnika te unutrašnje tame. To nisu naši demoni, naše monstruoznosti. Tama je boja kosmosa, stanovnici nisu ništa bolji ili gori od nas samih. Naše fizičko telo se transformiše po dolasku nekog od stanovnika. Butoh igrač kanališe arhetipove, podtela, duše, poput šamana u transu. Njegova koverzacija (koja se ne ispoljava jezikom poznatog sveta) jeste ples butoh. Sve ono što publika vidi jeste konverzacija između plesača (šamana) i duha (podtela) koji vode u unutrašnjoj tami. Kao kada posmatramo dva čoveka kako razgovaraju na nepoznatom jeziku, samo zamislite da dele isto telo. Vidite mnoštvo pokreta, noštvo emocija, ili ni jednu uopšte. Možete samo da nagađate o čemu razgovaraju. Ako posmatrate pažljivo možda i razumete.
Sličan je proces u butoh. Plesač svoj um premošćava u duboku meditaciju, oslobađa se granica ega i dopušta podtelu da se ispolji. Pokret koji podtelo izvodi u fizičkom telu jeste butoh performans, odnosno ples. Ples između svetova.



Marco Nektan

Нема коментара:

Постави коментар